Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Dobijanje kosovske bitke
Kosovo i Metohija

Dobijanje kosovske bitke

PDF Štampa El. pošta
Majkl Fridman   
četvrtak, 20. mart 2008.

 

Da, Evropa i Amerika su podržale kosovsku deklaraciju nezavisnosti, ali veći deo sveta nije.

Nakon tolikih godina nasilja i diplomatskih raspri, Kosovo je 17. februara proglasilo nezavisnost, i Sjedinjene Države su čestitale i priznale državu-novorođenče a da nije prošlo ni 24 sata. Britanija je takođe smesta priznala ratom uzdrmanu naciju, a potonjih dana i nedelja na red da učine isto došle su druge velike i bogate nacije: Francuska, Nemačka, Italija i Austrija i dvadesetak drugih – sve su priznale suverenost Kosova, ukupno predstavljajući samo nešto više od polovine svetskog BDP, i većinu članica NATO i EU.

No, te brojke bacaju senku na središnju činjenicu: dok je Kosovo dobilo svoju bitku za priznanje u Evropi, Srbija pobeđuje u ostatku sveta. Velika većina od 192 članice UN uskratila mu je priznanje, bilo prećutno bilo eksplicitno odbijajući da to učini. Brazil, kao i Kina i Indija, zasad su odbili da priznaju naciju u povoju, dok Rusija ne samo što je odbila da prizna kosovsku nezavisnost, već je postala srpska zastupnica u Savetu bezbednosti UN, zaričući se da će staviti veto na donošenje bilo kakve rezolucije kojom bi se pomoglo u rešavanju statusa ili pak Kosovu garantovao konačni simbol suvereniteta – samo mesto u UN. Čak su i neki pouzdani saveznici Sjedinjenih Država odbili nezavisnost ili oćutali na kosovsko pitanje, uključujući Izrael i Kanadu, kao i članice EU i NATO poput Španije, Kipra i Slovačke.

Sada, u besprimernom trenutku u istoriji diplomatije, Srbija pokušava da poništi kosovsku dekl a raciju nezavisnosti. Kod kuće joj vlastiti lideri prete kako će uzeti Kosovo natrag, raspirujući nasilje protiv Zapada vatrenom retorikom koja podseća na eho bivšeg srpskog diktatora Slobodana Miloševića. U inostranstvu srpski zvaničnici povlače ambasadore iz zemalja koje priznaju Kosovo i lobiraju ne bi li zaustavili taj proces, insistirajući na tome da su postupci Kosova nelegalni i da to predstavlja opasan presedan. Protekle sedmice, govoreći pred Savetom bezbednosti UN, srpski ministar spoljnih poslova, Vuk Jeremić, pozvao je nacije koje su priznale Kosovo da „ponovo razmisle“, a na one što nisu apelovao je „da izdrže do kraja“.

Srbija je do sada bila izvanredno uspešna. Budući da ne postoji magičan broj nakon kojeg se neka zemlja može smatrati istinski suverenom, diplomate Sjedinjenih Država kažu kako će Kosovo postići kritičnu masu pošto ga prizna negde između 50 i 100 zemalja. No, do sredine marta samo su 32 nacije priznale Kosovo, i mada će verovatno uslediti još priznanja, srpska vlada u bliskoj budućnosti očekuje ukupan broj od samo 50.

Zemlje su bile spore u priznavanju Kosova iz najrazličitijih razloga, uključujući i vlastite interne pravne procedure. Brazil, a donekle i Indija, čeka da se stvori kritična masa nacija pre nego što i sama načini taj korak. Obe zemlje žele mesto u Savetu bezbednosti UN, ali strahuju da bi prednjačenje po pitanju Kosova dovelo do neprijateljskog raspoloženja Rusije i Kine, članica Saveta bezbednosti sa pravom veta. Čini se da islamske zemlje, primetno spore u priznavanju nove muslimanske nacije, čekaju znak Saudijske Arabije, koja se do sada nije zvanično oglasila po ovom pitanju.

Međutim, brojke pokazuju da zemlje širom sveta odbacuju ideale Sjedinjenih Država o ljudskim pravima, samoopredeljenju i onome što je senator Sjedinjenih Država, DŽo B aj den nazvao „neprikosnoveno poverenje između vlade i njenog naroda“. Za Sjedinjene Države, koje su i same proglasile svoju nezavisnost pošto je narod izgubio poverenje u kralja DŽordža, nezavisnost Kosova „podržava ideju o tome da narod treba samostalno da odlučuje“ kada vladari ugrožavaju taj isti manjinski narod, kaže Danijel Server, bivši diplomata koji sada radi u tinktenk-u Institut za mir u Vašingtonu .

Mnogim nacijama taj američki ideal izgleda autodestruktivn o u svetu mnogobrojnih separatističkih pokreta. Španija, Kipar i brojne druge države plaše se da bi prihvatanjem suvereniteta Kosova stvorili presedan za separatiste u svojim zemljama. Kanađani su izrazili sličnu zabrinutost, mada se Kanada nije do kraja izjasnila za nepriznavanje Kosova. Vaclav Klaus, predsednik Republike Češke, izjavio je nedavno da bi nezavisnost Kosova bila „vrlo dobar primer za oblasti u drugim zemljama koje nisu srećne zbog onoga šta se dešava u njihovom okruženju“.

Kosovo navodi da su na njegovoj strani zemlje od velikog značaja kao što su Sjedinjene Države i najveće zemlje EU. Međutim, Vladimir Petrović, privremeni otpravnik poslova u Ambasadi Srbije u SAD, ističe da Kosovu praktično sve isto nedostaje kao Africi i Latinskoj Americi. Na kraju krajeva, kaže, „nema zemlje u Africi u kojoj ne postoji neka različita manjina odnosno etnička grupa“. Takođe, u srpskom taboru u Kini, ovaj problem upoređuju sa dugogodišnjim zahtevom Tajvana za nezavisnošću, iznoseći svoje uverenje da je Kosovo evropsko pitanje, koje nije u direktnoj vezi sa kineskom ekonomijom ili bezbednosnim interesima.

Tu je i Rusija. Povezana je sa Srbijom kulturnim i nacionalnim vezama. Nezavisno Kosovo predstavlja opasnost za njene ekspanzionističke ciljeve. Diplomate kažu da Rusija pokušava da udalji SAD od Evrope i da povrati svoj uticaj koji je izgubila na Balkanu tokom devedesetih kada je ruska geopolitička moć bila na veoma niskom nivou. Podrška koju je Rusija pružila Srbiji poslužila joj je kao odskočna daska da postigne bolji dogovor sa Beogradom u vezi sa gasovodom koji ruski energetski gigant „Gasprom“ želi da izgradi kroz Srbiju na putu od Rusije ka ostalom delu Evrope. Prošlog meseca, Dmitri Medvedev, ruski novoizabrani predsednik, boravio je u Beogradu sa čelnikom „Gasproma“ kako bi razradili detalje u vezi sa gasovodom, te je tom prilikom ujedno osudio i „nelegalno“ proglašenje nezavisnosti Kosova.

Srbiji odgovara podrška Rusije jer ova ima pravo veta u Savetu bezbednosti UN, što može da spreči da Kosovo dobije mesto u Ujedinjenim nacijama. To bi u neku ruku mogla da bude Pirova pobeda. Dok je Srbija vezana za Rusiju i sve više postaje parija-država, malo toga će se promeniti za samo Kosovo. Ono može da se pridruži Tajvanu i ostalim državama sa kvazi-zvaničnim diplomatskim statusom, jer ga podržavaju i štite 32 zemlje (može biti i više), koje su ga priznale u poslednje vreme. Mnogo je važnije to što će ovaj siromašni narod moći da dobije pristup Svetskoj banci i MMF-u. I uprkos zabrinutosti Španije i još nekih članica EU zajednice, zadržaće podršku NATO-a i Evropske unije u njihovim tamošnjim misijama.

Mnogo toga zavisi od načina na koji će Srbija rešiti zbrku unutar svoje države. Za većinu Srba, ideja o odustajanju od Kosova je neprihvatljiva. Nedavni izbori su pokazali da 70 odsto Srba želi da se približi Evropi, a ne Rusiji ili velikim azijskim silama. Za sada, međutim, put kojim Srbi idu jeste udaljavanje od Zapada i približavanje ostatku sveta.

NEWSWEEK, Izdanje za 24.03.2008. Ažurirano 15.03.2008.